Srednjovjekovna utvrda Turina u Skradinu sagrađena je na ostacima pretpovijesne liburnske gradine, u vrijeme vladavine bana Pavla I Šubića Bribirskog (1273.-1312.), čije je sjedište bilo u Skradinu.

Jedan od najstarijih hrvatskih gradova koji svoju povijest ispisuje još u doba Ilira, ime je dobio dok su ovim područjem vladali Rimljani. Tadašnja Scardona bila je municipij, te luka i uporište Rimskoj vojsci i izrazito važno trgovačko središte. Nakon što je, tijekom seobe naroda, grad bio razrušen i opustošen, obnovili su ga Hrvati i dali mu ime Skradin. Već od 6. stoljeća Skradin postaje biskupsko mjesto, a potkraj 13. st. i jedno od sjedišta bribirskih knezova Šubića, za čije vladavine dobiva i svoj gradski statut, te postaje glavni grad Hrvatske i Bosne. Zbog svog povoljnog geostrateškog položaja, plodne zemlje i obilja pitke vode, kroz povijest, grad su razarali Avari, Turci i Mlečani. Ta bogata povijest područja Skradina očituje se u njegovom vrijednom kulturno-povijesnom nasljeđu, prisutnom gotovo na svakom koraku.