Ka moru
I dok se Krka nakon Skradinskog buka smiruje, širi, usporava i
približava moru, nemojte smetnuti s uma ovo – more nije voda, ne zovite
ga tako!
Za ljude s mora to je uvredljivo; pažljivo izgovorena riječ more označava poštovanje prema tome magičnom velikom plavetnilu.
Možda to znaju i ribe. Plivajući nizvodno hladnom Krkom, osjećaju gdje počinje more. Tko zna?
Ali to nije ni važno, jer Krka nas je dovela do mjesta gdje ljubi more, do grada Skradina, čije smo ulice već obišli.
Otisnemo li se od skradinske rive prema moru, valovi će nas najprije odnijeti do Prukljanskog jezera.
11 km2 takozvanog jezera zapravo je neobičan spoj slane – morske i slatke – riječne vode koja očito odgovara svima: brojnim vrstama ptica u parku prirode Guduća, uzgajivačima školjaka na putu do ponosnoga grada Šibenika, ali i mnogobrojnim nautičarima i ljubiteljima skradinske gastronomije koji radosno brode prema gradu Skradinu.
